Prevoditelji se u svom poslu često suočavaju s klijentima koji su pogrešno informirani i koji imaju krive predodžbe o prevoditeljskoj profesiji. Često prevoditelji moraju obrazovati svoje klijente o stanju u prevoditeljskoj industriji kako bi razbili mitove koji iz godine u godinu neumorno kruže.
Ovo je popis deset različitih mitova s kojima se prevoditelji redovno suočavaju:
1. Prevoditelji su ljudi koji govore dva ili više jezika
To je jedan od najvećih mitova koji kruže izvan prevoditeljske industrije. Činjenica da se netko vješto služi određenim jezicima i može komunicirati s izvornim govornicima tih jezika ne znači da ima vještine koje su mu potrebne da bi kvalitetno i stručno prevodio. Prevođenje je puno više od toga i neprevoditeljima je to često neshvatljivo. Dvojezičnost ne jamči da će osoba moći prenijeti značenje iz jednog jezika i kulture u drugi jezik i kulturu.
2. Prevoditelji mogu prevoditi bilo koju temu, važno je samo da je materijal za prijevod napisan na jeziku koji oni govore
Dobri će se prevoditelji specijalizirati u samo nekoliko različitih (ali često) povezanih područja. To im omogućava da budu u toku s promjenama u svojoj industriji te mogu pratiti trendove. Neiskusni (ili loši prevoditelji) često kažu da mogu prevesti sve čega se prime.
3. Prevođenje s jednog jezika na drugi (npr. s hrvatskog jezika na engleski jezik) isto je kao i prevođenje u obrnutom smjeru (odnosno s engleskog jezika na hrvatski jezik)
Čak i ako prevoditelj jako dobro govori dva ili više jezika, u jednom od tih jezika uvijek je jači, posebice kada se radi o pisanju. Profesionalni prevoditelji takav jezik zovu „dominantnim jezikom.“ Dominantni je jezik najčešće (ali ne uvijek) prvi usvojeni jezik, odnosno materinji jezik. Ima prevoditelja koji jako dobro prevode u oba smjera, no takvi su iznimno rijetki. Klijenti često misle da je prevođenje isto bez obzira na to u kojem smjeru prijevod ide. Prevoditelji imaju dominantne jezike i najčešće je u interesu prevoditelja i klijenta da prevoditelj prevodi na svoj dominantni jezik. Prevoditelji tekst koji se prevodi nazivaju „izvornim tekstom“, a prevedeni tekst „ciljanim tekstom“. Budući da je svima u interesu da prijevodi zvuče prirodno izvornim govornicima, prevoditeljev dominantan jezik trebao bi biti jezik ciljanog teksta.
4. Prevoditelji mogu napraviti bilo kakav prijevod s malo ili nimalo vremenske razlike
Klijenti često vjeruju da je prevođenje jednostavan zadatak koji se može obaviti brzo i bez komplikacija. Dobar prevoditelj obrazovat će svog klijenta i dati mu do znanja da prevoditelju treba osigurati dovoljno vremena za izradu kvalitetnog prijevoda.
5. Izvorni govornik uvijek je bolji prevoditelj od neizvornog govornika
Taj se mit nadovezuje na onaj koji je naveden pod brojem 1. i jednako je pogriješan. To što ste izvorni govornik nekog jezika nije nikakvo jamstvo da ćete moći kvalitetno prevoditi koristeći taj jezik. Prevođenje zahtijeva disciplinu, učenje, duboko poznavanje jezika i jezičnih struktura te stalnu vježbu. Izvorni govornik jezika ne posjeduje sam po sebi te kvalitete. Iz nekog razloga, klijentima je to teško shvatiti.
6. Prevoditelji vole kada klijenti mijenjanju isporučeni prijevod
Nakon što je prevoditelj uredio, pregledao, ponovno preveo i usavršio prijevod, svakako mu teško pada kada ga klijent mijenja na svoju ruku. Često se događa da klijent s dobrom namjerom može pomisliti da je prevoditelj nešto pogrešno preveo, pa to odluči popraviti. U gotovo 99 % slučajeva, njegove su sumnje neutemeljene. Time ne samo da se smanjuje kvaliteta prijevoda nego se i prevoditeljev ugled dovodi u pitanje.
7. Samo prevoditelji koji su članovi profesionalne prevoditeljske organizacije mogu dobro prevoditi
Ima mnogo prevoditelja koji su odlični u svom poslu, a da nisu članovi nikakvih organizacija. Popis zadovoljnih klijenata jednog prevoditelja najbolji je pokazatelj prevoditeljeve kompetencije.
8. Usmeno i pismeno prevođenje jednaki su
Pismeno i usmeno prevođenje nikako se ne mogu izjednačavati. To nisu sinonimi, iako osobe koje rade taj posao zovemo istim imenom – prevoditelji. Pismeno prevođenje uključuje pisane materijale; usmeno prevođenje uključuje govor. Te dvije vrste prevođenja zahtijevaju dvije različite skupine vještina. Prevoditelji pisanih materijala moraju biti iznimno vješti u pisanju i prevođenju, ali moraju biti iznimno vješti i u korištenju alata za potpomognuto prevođenje i terminoloških baza podataka. Usmeni prevoditelji moraju razviti sposobnost zadržavanja informacija u kratkotrajnom pamćenju i vještine pisanja bilježaka koje im pomažu da se bez previše napora prisjete specijalizirane terminologije.
9. Prevoditelji vole raditi besplatne prijevode
Većina prevoditelja rado će raditi pro bono s vremena na vrijeme. No prevoditelji su profesionalci koji moraju živjeti od svog rada. Za većinu prevoditelja prevođenje nije hobi i nezahvalno je od njih tražiti da rade za vas bez ikakve naknade.
10. Dobar prevoditelj prihvatit će svaku ponudu koju mu je klijent voljan dati
Dobri prevoditelji imaju fiksnu cijenu i neće tako često odstupati od te cijene. Klijenti često pokušavaju prevoditelje navesti da se međusobno cjenovno nadmeću za njih, no, kada cijena postane preniska, dobar prevoditelj odlučit će odbiti prijevod jer nije vrijedan njegovog vremena. Neiskusan prevoditelj (ili onaj koji nije tako dobar) prihvatit će svaku ponudu koju mu klijent ponudi. U tom slučaju, klijent će dobiti ono što je platio – rezultat kojim vrlo vjerojatno neće biti zadovoljan.
Izvor:
http://www.speakyourlanguages.com/courses/translator/hum03/01hum03.htm
https://www.huffingtonpost.com/nataly-kelly/clearing-up-the-top-10-my_b_1590360.html
https://languageexchangeinc.com/blog/translation-101/bilingual-employee-translate/
