Prevoditelji u svome radu moraju odlučivati o tomu žele li prevoditi određene fraze doslovno ili će koristiti ekvivalentnu frazu u ciljnom jeziku, pogotovo kada su u pitanju dvije vrste fraza: idiomi (fiksne fraze) i psovke. U ovom članku pozabavit ćemo se psovkama i izazovima koji one predstavljaju svakom prevoditelju.
Značenje psovki za smisao teksta koji se prevodi
Psovke, kao i sleng, predstavljaju najšarolikiju sferu svakog jezika. Iako njihovo korištenje nije pretjerano poželjno niti prihvatljivo u akademskom, poslovnom i pravnom jeziku, one i dalje čine sastavni dio našeg svakodnevnog, kolokvijalnog dijaloga. One daju začin knjigama, filmskim scenarijima i svakodnevnim razgovorima. One su kreativan, izražajan i nadasve osebujan dio svakog jezika. Pomažu upotpuniti poruku i razjasniti njezino značenje. Mogu čak i dodati vrijednost izvornoj poruci jer pomažu čitatelju da shvati koji je govornikov stav prema određenoj temi i koliko su intenzivne njegove emocije prema njoj. Ponekad je samo jedna riječ dovoljna kako bi se sve reklo.
Neformalna pisana riječ (blogovi, recenzije korisnika, postovi na forumu, prijevodi sudskih zapisa, novinski članci ili filmski scenariji) može sadržavati psovke. Psovke su posebno teške za prevoditelje jer je teško pronaći odgovarajući ekvivalent za pojedine psovke, a postoji i određena kontroverza oko takvih riječi.
Što učiniti kada u prijevodu teksta naiđete na psovku?
Prevoditelji često moraju donijeti profesionalnu odluku o tomu žele li neku frazu prevoditi doslovno ili koristiti ekvivalentnu frazu u ciljnom jeziku. U tom su pogledu psovke nalik humoru. Vješt lingvist zna kako se nositi s tako zahtjevnom situacijom – samo morate biti savršeno tečni i na izvornom i na ciljnom jeziku te biti itekako upoznati s ciljnom kulturom, kako biste znali što je u njoj prihvatljivo, a što nije.
Psovke i idiomi u osnovi služe istoj svrsi, funkcioniraju kao sredstva samoizražavanja pa se prijevodu obje vrste fraza može pristupiti na sličan način. Zbog njihove naravi, koja je ovisna o kontekstu i ima različitu upotrebu, ove su riječi i fraze, uz prevođenje humora, često najteži dio prevoditeljskog posla.
Kao i kod idioma, postoje tri osnovne metode prevođenja psovki:
- 1. Pronađite ekvivalent riječi u ciljnom jeziku
Ovo je najučinkovitija metoda, ali ne može se uvijek koristiti jer su psovke često odraz kulture i ne postoji uvijek savršen prijevod za svaku od njih. U ciljnom jeziku vjerojatno postoji sličan koncept pa se pokušajte pozvati na njega gdje god je to moguće.
- 2. Preformulirajte izraz – rekreirajte ga
Ovo je dobra opcija u situacijama kada ste iscrpili sve ostale mogućnosti.
To zapravo znači da ćete izbjeći problematičnu riječ na način da ćete se više pozabaviti okolnim riječima. To nije uvijek najbolji način da ostanete vjerni izvornom tekstu, ali dobra je opcija za naizgled bezizlazne situacije. Psovku također možete potpuno preskočiti, samo se pravite da je nema, ako je bitno da je vaš rad čist i neuvredljiv. Kako biste to napravili, npr. obrišite uvredljivu riječ u potpunosti (pa tako „bitchy woman“ u vašem prijevodu postaje samo „woman“). No imajte na umu kako primjenom ove metode ne ispunjavate svoju prevoditeljsku zadaću, a to je vjernost izvornom tekstu i njegovoj namjeri.
- 3. Doslovno prevedite izraz
Ovo je najgora metoda i treba ju izbjegavati pod svaku cijenu. Primjerice, to bi značilo da doslovno prevedete izraz „kuja“ u ekvivalent za „ženku psa“ u ciljnom jeziku, što nije ni pretjerano točno, a ni pretjerano vjerno izvornom tekstu.
Mnogi prevoditelji tvrde da je najbolje koristiti prvu metodu kad god je to moguće jer ona osigurava da će vaš prijevod biti vjeran izvornom tekstu i da ćete prenijeti izvornu poruku.
Je li cenzura u prevođenju najbolji izbor?
No ima nekoliko drugih stvari koje vam mogu stati na put, a koje dodatno otežavaju prevođenje psovki. Prevoditelji se moraju nositi s cenzurom i ponekad moraju birati između prijevoda teksta takvog kakav jest i njegove prilagodbe kako bi on odražavao govorne obrasce ciljnog jezika.
Prevoditelji se uglavnom slažu kako je pogrešno izostavljati određene riječi na temelju samo etičkih ili moralnih načela; sam tekst nije usmjeren na njih (pa ih jezik ne bi trebao uvrijediti), a u njihovom je najboljem interesu da proizvedu vjeran prijevod.
No kada korištenje psovki utječe na to kako prijevod teče, ili kada se nešto što je napisano na španjolskom ili na engleskom jeziku – dva jezika u kojima se psovke često koriste za izražavanje nečijeg emocionalnog stanja – prevodi na japanski, jezik koji nije sklon takvom intenzivnom korištenju riječi, ponekad je dobra ideja izostaviti psovke kako bismo sačuvali učinak i svrhu izvornog teksta.
Naravno, i obrnuto može biti istina. Jedan prevoditelj japanskog i španjolskog jezika jednom je rekao da nekad mora dodavati psovke kojih nema u izvornom tekstu kako bi prenio isti ton u španjolski, koji njegov izvorni tekst na japanskom jeziku prenosi sam po sebi.
Prevođenje psovki može biti teško, ali ne i nemoguće, pogotovo ako dobro vladate i izvornim i ciljnim jezikom te ako ste dobro upoznati s obje kulture. Uvijek imajte na umu da ste, bez obzira na to koliko neka psovka može biti uvredljiva, vi samo glasnik, a te psovke nisu upućene izravno vama.
Izvori:
http://www.languagerealm.com/articles/translation-of-swear-words.php
https://info.moravia.com/blog/bid/277443/Linguistic-Conundrum-Should-You-Translate-Swearwords
