Kada gledamo američke filmove, često imamo priliku vidjeti djecu kako sudjeluju na natjecanjima u sricanju – tzv. spelling bee. To je savršen pokazatelj toga koliko je sricanje problematično za sve koji uče strani jezik, pa čak i za izvorne govornike. Budući da iznimaka ima koliko i pravila, učenici jednostavno uče pojedinačne riječi na dva načina: kako se pišu i kako se izgovaraju.
Činjenica je da je i samim izvornim govornicima engleski spelling bolna točka koju može popraviti samo dugogodišnje školovanje, a zatim i redovno korištenje jezika u pisanom obliku.
Isto vrijedi i za sve kojima je engleski strani jezik. Upravo zbog složenosti i nepostojanja pravila za sricanje često ćemo se „počešati po glavi“ u vezi s time kako napisati određenu riječ, čak i ako svakodnevno pišemo na engleskom jeziku. Razlog je tome činjenica da povezivanje izgovorene i napisane riječi zahtijeva ne samo poznavanje mnogih pravila (i njihovih iznimaka), nego je potrebno znati i koji su slogovi naglašeni, a koji nisu (što se nikako ne može vidjeti iz spellinga – za usporedbu: hallow i allow) te koje kombinacije samoglasnika predstavljaju jedan, a koje dva sloga, npr. please i create).
U ovom članku pokušat ćemo ukratko objasniti razloge takve složenosti, ali i navesti neke zanimljivosti vezane uza spelling kako bismo tekst ipak završili u vedrijem tonu.
Nepravilnosti u spellingu i izgovoru rezultat su povijesnih promjena engleskoga jezika. One uključuju postupne promjene, kao što je to bila promjena samoglasnika koja je rezultirala mnogobrojnim različitim načinima pisanja određenih glasova, kao što su npr. dugi glasovi /oo/, /ee/ i /ou/ (too, true, shoe, flew, through; sleeve, leave, even, seize, siege; stole, coal, bowl, roll, old, mould) i korištenjem istog poretka slova za stvaranje različitih glasova (over, oven, move).
Npr. skup ou može se izgovoriti na barem četiri različita načina: kao /ə/ u famous, /aʊ/ u loud, /ʊ/ u should i /uː/ u you; dok glas /iː/ kakav čujemo u riječi me može biti napisan na čak devet različitih načina: paediatric, me, seat, seem, ceiling, people, machine, siege, phoenix.
Jedan od najozloglašenijih primjera zbunjujućeg spellinga krije se u riječima koje završavaju na –ough (rough, through, though, trough, plough itd.) jer navedeni skup ima najmanje deset različitih izgovora, pri čemu se i sam skup ough smatra samostalnom riječju (koja označava uzvik za izražavanje gađenja).
- though: /oʊ/ kao u toe (još primjera: dough)
- tough: /ʌf/ kao u cuff (još primjera: rough, enough)
- cough: /ɒf/ kao u off (još primjera: Gough (ime, u nekim verzijama izgovora)
- hiccough (sada poznatiji kao hiccup): /ʌp/ kao u up (jedinstven primjer)
- plough: /aʊ/ kao u cow (još primjera: sough, drought, bough i ime Doughty)
- through: /uː/ kao u blue
- nought: /ɔː/ kao u caught (još primjera: ought, sought, thought, brought)
- lough: /ɒx/ s grubim zvukom poput ch u loch
Na kraju, zanimljivo je da postoji mjesto po imenu Loughborough, gdje se prvi ough izgovara kao u cuff, a drugi se rimuje s thorough.
Za zabavu pokušajte naglas pročitati sljedeću rečenicu: A rough-coated, dough-faced, thoughtful ploughman strode through the streets of Scarborough; after falling into a slough, he coughed and hiccoughed.
Spomenute promjene dogodile su se prije dolaska tiska u Englesku, koji je rezultirao mnogim u najmanju ruku čudnim promjenama, kao što je na primjer dodavanje tzv. “silent e” na kraj riječi ili njegovo brisanje s kraja riječi kako bi margine na tiskanoj stranici izgledale bolje. Neke su reforme jezika dovele i do razlika između britanske i američke inačice engleskog jezika (npr. center/centre, dialog/dialogue), što također treba uzeti u obzir prilikom pisanja.
U današnje vrijeme, kada se u engleski jezik gotovo svakodnevno uvode posuđenice, one sa sobom unose i svoj prvobitni spelling, dok se u povijesti takve riječi nastojalo anglizirati. Tako danas u engleskom imamo riječ fjord, koja je preuzeta iz norveškog jezika u izvornom obliku, dok riječ battle potječe od francuske riječi bataille, koja je prilagođena engleskom sustavu. Moderne pojave kao što je oglašavanje također su (neočekivano) utjecale na engleski spelling. Tako susrećemo inačice lite umjesto light, thru umjesto through, smokey umjesto smoky. Pisanje osobnih imena također je izvor inovacija: ženska imena i nadimci koji zvuče poput muških drukčije se pišu: Nikki i Nicky, Toni i Tony, Jo i Joe.
Uza sve već spomenuto, moderni govornici engleskog jezika ponekad intuitivno promijene spelling neke riječi ako im je njezin pravi spelling nelogičan. Ako se to događa dovoljno često, riječ ulazi u standardni jezik s novim spellingom. Tako je primjerice nastala riječ miniscule, koja se još uvijek natječe s prvobitnim spellingom minuscule.
Za kraj, u nadi da niste obeshrabreni izazovima engleskog spellinga, donosimo Vam i nekoliko zanimljivosti o ovom, sve samo ne dosadnom, jeziku, za koje vjerujemo da će vas u jednakoj mjeri iznenaditi i zabaviti.
- Samo dvije riječi u engleskom jeziku završavaju na „-gry“. To su angry i hungry.
- Najdulja jednosložna riječ jest screeched.
- Jedina riječ koja završava skupom -mt jest dreamt.
- Samo četiri riječi završavaju skupom -dous: tremendous, horrendous, stupendous i hazardous.
- Riječ uncopyrightable najdulja je engleska riječ u redovnoj uporabi u kojoj se nijedno slovo ne upotrebljava dvaput.
- Rečenica koja sadrži svih 26 slova engleske abecede zove se pangram.
- Sljedeća je rečenica pangram: „The quick brown fox jumps over the lazy dog.“ Ta se rečenica često koristi za testiranje tipkovnica.
- Najdulja engleska riječ bez pravog samoglasnika (a, e, i, o ili u) jest rhythm.
- Underground je jedina riječ u engleskom jeziku koja počinje i završava skupom „und“.
- Prema rječniku Oxford English Dictionary, najdulja riječ u engleskom jeziku jest pneumonoultramicroscopicsilicovolcanoconiosis, a jedina druga riječ koja ima isti broj slova jest pneumonoultramicroscopicsilicovolcanoconioses, njezina množina.
