Budući prevoditelji, pročitajte ovo prije nego što se odlučite za karijeru u prevođenju
Želite li biti prevoditelj? Odlična odluka, to je prelijepo zanimanje! Nije lako, ali je prelijepo. Nijedno zanimanje nije lako, ali svako je prelijepo – pod uvjetom da ga volite.
Važno je voljeti jezike.
Ne možete biti dobar prevoditelj ako ih ne volite, ali ljubav prema jezicima nikako nije dovoljna da biste bili dobar prevoditelj koji uživa u svome poslu. Dobar prevoditelj mora voljeti prevođenje, a to nikako nije isto što i voljeti jezike.
Što je prevođenje?
Jednostavno rečeno, prevođenje je razumijevanje informacija na jednom jeziku i prenošenje istih tih informacija u drugi jezik, a to je istovremeno i mučan i fascinantan posao.
Zamislite da pročitate tekst u jeziku A i savršeno ga razumijete, a kada ga pokušavate prevesti na jezik B (vaš materinji jezik), ne uspijevate pronaći prave riječi. Ili čak možete primijetiti da ste mislili da razumijete tekst, ali kada ga krenete prevoditi, shvatite da je u izvornom tekstu mnogo toga ostalo nejasno. Kada pregledavate svoj rad, često se više ne slažete s izborom riječi za koji ste prije smatrali da je izvrstan.
Izbor je temelj prevođenja. Otvorite li rječnik, vidjet ćete da vam on nudi i desetke različitih prijevoda jedne jedine riječi, a vi morate izabrati jedan, onaj koji odgovara kontekstu, a to nije uvijek jednostavno. Također, može se dogoditi da je autor u svom tekstu iskoristio glagol i rječnik tu riječ prevodi kao glagol, ali vi zaključite da bi u vašem jeziku tu bolje odgovarala imenica. Svaka prevedena riječ, svaki zarez, svaka točka predstavlja izbor koji je isključivo na vama.
Možda čak primijetite da autor nije uopće tako rječit kao što ljudi misle da jest: prevođenje predstavlja najdublji oblik analize i kritike – a najbolji prevoditelji često primijete greške koje su promakle čak i najboljim urednicima. Na vama je da odlučite hoćete li te nedosljednosti i rupe u originalu ostaviti ili ćete ih nekako zamaskirati. U svakom slučaju, vaš je rad podložan kritici: ili zato što ste tekst mogli pokrpati i učiniti ga tečnijim, a niste – ili zato što ste ga pokrpali i okaljali autorov stil. Mnogo je lakše uočiti tuđu grešku u prevođenju nego vlastitu, a to što možete uočiti tuđu grešku ne čini vas dobrim prevoditeljem.
Naravno, da biste bili dobar prevoditelj, morate biti i dobar pisac u ciljanom jeziku. Zbog toga neki ljudi vjeruju da su najbolji pisci ujedno i najbolji prevoditelji, a to je daleko od istine. Oboje trebaju biti dobri pisci, ali drugačije su vrste kompetencija koje moraju imati. Pisci mogu reći što god žele, na način na koji to oni žele reći, dok prevoditelji moraju reći ono što je rekao netko drugi, na način koji je što sličniji izvorniku, što je jedan potpuno drugačiji pothvat i zahtijeva drugačije sposobnosti. Prevoditelji su kao glumci od kojih se traži da na pozornici rade stvari koje nikad ne bi radili u stvarnom životu. To znači da morate mijenjati vlastiti jezik i stil kako bi on pristajao tuđem stilu.
Uvriježena slika o prevoditelju pogriješna je!
Srž je prevođenja rad na tekstu i mnogi zamišljaju prevoditelja kao tipa koji čita knjigu i zapisuje prijevod, najčešće na zastarjelom pisaćem stroju. Ta je slika itekako pogriješna.
Prevođenje je aktivnost koja uključuje naprednu tehnologiju
Suvremeni prevoditelj sve je veći „kompjuteraš“. Čak i izdavačke kuće i njihovi prevoditelji, koji su inače vrlo konzervativan segment prevoditeljske industrije, počinju otkrivati prednosti računalno potpomognutog prevođenja. Titlovanje i sinkronizacija uvelike se oslanjaju na računala te koriste različita softverska pomagala bez kojih bi posao prevoditelja bio nezamisliv.
Ne uključuje svaki prijevod rad samo na tekstu
Iako je prijevod teksta srž ovog zanimanja, javlja se sve veća potreba za prijevodima koji ni ne počinju, a ni ne završavaju kao tekst, kao npr. audiovizualni prijevodi (sinkronizacija, titlovanje i komentiranje) koji su iznimno teški i ograničavajući.
Također, postoje dvije aktivnosti koje neki ljudi ne smatraju pravim prevođenjem.
Prvo je usmeno prevođenje. Usmene se prevoditelje ponekad smatra super-prevoditeljima, ali oni to nisu. Usmeni prevoditelji moraju imati vještine koje se razlikuju od vještina pismenog prevoditelja, a rijetki su ljudi dobri i u jednome i u drugome. Pismeni prevoditelji traže najbolje rješenje, a usmeni ono najbrže.
Simultano prevođenje kao jedan od primjera usmenog prevođenja.
Drugo je tumačenje znakovnog jezika. Mnogi vjeruju da je znakovni jezik (koji koriste gluhe osobe) običan jezik, a to nije tako. Znakovni jezik ima vlastiti vokabular i sintaksu, koji imaju vrlo malo veze s jezicima koji se govore na istom geografskom području. Drugim riječima, možete naučiti npr. američki znakovni jezik bez da znate ijednu riječ engleskog jezika.
Žensko zanimanje
Jedna od glavnih zabluda o prevođenju je ta da se prevoditelje predstavlja kao muškarce, dok su u stvarnosti većina stručnjaka žene. U većini prevoditeljskih okruženja omjer je četiri žene na jednog muškarca.
Obožavam prevoditi!
Ljubav prema jezicima nužna je, ali nikako jedina dovoljna. Većina prevoditeljskog posla sastoji se od dosadnih i zamornih materijala. Književnost zauzima vrlo malen dio prevoditeljskog tržišta i prepuštena je iskusnim stručnjacima. Većina prevoditelja nikad se nije bavila beletristikom i mnogima je drago zbog toga, čak i ako su i sami obožavatelji književnosti. Postoje zemlje u kojima književno prevođenje gotovo da i ne postoji, ali zato ima mnogo ljudi koji su spremni nositi se sa „zamornim“ tekstovima. Ima odličnih videa i filmova koje treba prevesti, ali audiovizualni stručnjaci također prevode mnogo stvari koje nikad ne bi svojevoljno pogledali.
Prevođenje je posao!
Prevoditelji se suočavaju s mnogim problemima o kojima se ne uči na fakultetu. Ne uče nas kako odvojiti vrijeme za obitelj i razbibrigu, pa puno prevoditelja radi preko vikenda i do dugo u noć. No to je bez obzira na sve jedno krasno zanimanje – ako ga volite.
Izvor: http://www.translationdirectory.com/articles/article2412.php
