Gotovo da nema većeg izazova za prevoditelja od prevođenja književnog djela. Taj posao ne može se usporediti s prevođenjem brošura ili dopisa, uputa za rukovanje ili marketinških materijala bilo koje vrste. Ovdje se uz prevođenje javlja još jedna dimenzija, a radi se o umjetnosti pisane riječi, odnosno o književnosti. Stoga se takva vrsta prevođenja zove književno prevođenje.
Činjenica je da većinu književnih djela iz drugih kultura ne čitamo na njihovu izvornom jeziku, već čitamo prijevode. Tu na scenu stupaju književni prevoditelji. Za prenošenje književnosti s jednog jezika na drugi potrebno je mnogo više od lingvističkih sposobnosti. Prevoditelj ima tešku zadaću da književni tekst na jednom jeziku pretvori u književni tekst na drugom jeziku, a da pritom sačuva jedinstvenost izvornog djela. Svako književno djelo ima vlastiti stil, specifičan ton i ritam, a svaki autor govori svojim jedinstvenim jezikom. Stoga se od prevoditelja očekuje da svaki pojedini element prenese u vlastiti jezik te da premosti kulturološke barijere i približi stranu kulturu domaćem čitatelju.
Prevođenje književnih djela nije za svakog prevoditelja. Prevoditelj koji je izabrao književno prevođenje za svoj poziv mora ne samo imati prevoditeljske vještine, već i biti vrlo kreativan te imati istančan osjećaj za književnost, jer će u svoj prijevod književnog djela utkati i vlastiti stil i tumačenje izvornog djela. To pak ne znači da će se udaljiti od autorove izvorne teme. Baš naprotiv, on se mora čvrsto držati izvornog teksta i dobro poznavati povijesne, političke i kulturološke okolnosti vremena u kojem se odvija radnja djela. Osim toga, prevoditelj mora biti sposoban ući u različite likove i prepoznati ton i specifičan stil izvornog autora koji ga čini prepoznatljivim i jedinstvenim u književnom svijetu. Isto tako, svaki jezik ima vlastite zakonitosti i posebne izraze. Mnogi pojmovi, izrazi i poslovice ne mogu se doslovno prevesti.
Zbog tih činjenica prevoditelj mora neprestano održavati ravnotežu između prijevoda bliskih temi i tečnog načina izražavanja. Prevoditelj vrlo često čitatelju mora približiti i za njega možda potpuno nepoznatu kulturu. Prateći izvorno djelo, no u vlastitom stilu, prevoditelj postaje ambasador strane kulture i posebnog vremena u kojima se odvija radnja knjige. Naposljetku, čitatelj u prevedenom djelu mora pronaći vjernu presliku izvornika bez gubitka srži i izmjene autorova specifičnog stila pisanja. Tijekom tog fascinantnog posla, prevoditelj praktički živi u dva svijeta koje pokušava uskladiti. On misli i osjeća na dva jezika koje mora detaljno poznavati.
Prevoditelji su i sami prije svega čitatelji koji će stvoriti vlastitu sliku o djelu, koja je spoj njihova osobnog iskustva i shvaćanja namjere autora. Time nastaje novo književno djelo, iza kojeg se skriva ogroman talent i znanje prevoditelja. Prevoditelji tako nose veliku odgovornost jer o njima ovisi koje će se slike i poruke prenijeti čitatelju.
Nažalost, ta golema odgovornost i težak rad u pravilu nisu primjereno honorirani. Ipak, iako je to jedna od najslabije plaćenih prevoditeljskih grana, većina književnih prevoditelja složit će se da unatoč maloj financijskoj koristi, svakom novom knjigom obogate dušu jednom novom dimenzijom koja je neprocjenjiva.
Izvor: https://www.nytimes.com/interactive/2023/07/07/books/literature-translation.html
Izvor naslovne slike: https://pixabay.com/illustrations/storytelling-fantasy-imagination-4203628/
