Sleng
Posao prevoditelja vrlo je dinamičan i nerijetko zahtijeva visoku razinu kreativnosti te posvećenost cjeloživotnom učenju. Prevoditelj današnjice mora biti upućen u opću kulturu i aktualna zbivanja u svijetu kako bi mogao dešifrirati sve one poruke koje su skrivene u originalnom tekstu, a bez kojih bi prijevod bio znatno osiromašen. Primjer je takvih poruka korištenje slenga, odnosno riječi koje se rabe u neformalnom, razgovornom stilu jezika, a posebno su česta pojava u svijetu mladih.
Sleng je govor zatvorenih društvenih krugova koji može nastati pridavanjem novoga značenja već postojećim riječima (truba – marihuana), kraćenjem riječi (mek – McDonalds), sufiksacijom (diskač – disko klub) ili pak osmišljavanjem novih riječi koje razumije samo određena skupina govornika (DC party – donesi cugu party). On nastaje spontano, specifičan je za određenu urbanu zajednicu i često se upotrebljava uz ironiju i humor.
Četiri su kriterija koja riječ čine slengom – uporaba te riječi (1) ublažava formalnost situacije, (2) implicira bliskost među onima koji ju koriste, (3) jezični je tabu u prisutnosti osobe koja ima viši društveni status i (4) koristi se umjesto riječi koja već ima uvriježene sinonime. Glavna je uloga slenga uspostavljanje grupnog identiteta i njegovim korištenjem raste povezanost unutar grupe, a istovremeno se razvija osjećaj otpora prema autoritetu. Neke je koncepte brže i jednostavnije izreći slengom, upravo zato što se između govornika slenga smanjuje osjećaj formalnosti. Mladi se zahvaljujući slengu mogu bolje povezati i kroz jezik razviti odnos u kojem su ravnopravni. Budući da ih u najvećoj mjeri koriste mladi, riječi iz slenga često padnu u zaborav nakon što ispune potrebe određene generacije, odnosno nakon što generacija odraste.
Upotreba slenga
Unatoč tome što je sleng karakterističan za razgovorni stil jezika, njegova je upotreba prisutna i u književno-umjetničkom, ali i u publicističkom stilu. Sleng karakteriziraju gramatička neispravnost i vulgarnost, a često se koristi u pejorativne svrhe. Upravo su ta obilježja slenga uzrok previranja između jezičnih stručnjaka i autora. Jedni ga osuđuju i smatraju da za sleng nema mjesta u standardnom pismu i govoru, dok drugi smatraju da je to način obogaćivanja jezika, koji se u ovom dobu globalizacije ne može oduprijeti konstantnom priljevu novih riječi. Prevoditelji se u ovom slučaju susreću s velikim izazovom – s jedne strane žele vjerodostojno prenijeti stil izvornika, a s druge strane nailaze na otpor jezičnih purista koji nastoje onemogućiti ulazak takvih riječi u službenu upotrebu jezika. No netrpeljivost prema slengu može dovesti do zbunjenosti i nerazumijevanja, kao što je to bio slučaj s jednom emisijom u kojoj je popularna fotografija samoga sebe, tzv. selfie, postala „sebić“. U tom je slučaju struka podijeljena i jezičnog konsenzusa nema, no očigledno je da dijelu populacije nije posve jasno o čemu je riječ. Jedni se zalažu za korištenje hrvatske novotvorenice sebić, dok su drugi mišljenja da riječ u slučaju anglizma koji je toliko rasprostranjen i poznat kao što je to selfie može ostati u izvornom obliku na stranom jeziku. Prevoditelj prilikom prevođenja slenga mora uzeti u obzir i ciljnu publiku te razmisliti hoće li ona shvatiti o čemu je riječ. Bitno je, dakle, pristupiti prevođenju slenga s razumijevanjem kako bi se uspjela prenijeti točna i jasna poruka.
Prevođenje slenga
Sleng je blisko povezan s kulturom te se prilikom prevođenja na njega može gledati kao na koncept koji je specifičan za određenu kulturu. Kako bi se određeni sleng valjano prenio u ciljni jezik, nužno je biti upućen u kulturološke osobitosti kako ciljnog, tako i izvornog jezika. Mlade generacije redovito štancaju nove riječi kojima će upotpuniti svoj rječnik slenga, a koje su potpuna nepoznanica onima koji nisu upućeni u život mladeži. Takve su riječi velik dio svakodnevnog vokabulara određenih skupina i one odražavaju njihovu kulturu, stoga ih je važno prevesti primjereno.
Sleng također često podliježe cenzuri i političkoj korektnosti i prevoditelj je često u dvojbi kada je riječ o prevođenju pejorativa ili vulgarizama. U slučaju slenga koji u izvornom jeziku ima izrazito vulgarno značenje koje možda nije primjereno kulturi ciljnog jezika, on se može prevesti na način da se koristi neutralniji sleng, odnosno riječ koja je manje ekspresivna.
Šest je strategija koje se koriste za prevođenje slenga – korištenje standardnije riječi ili fraze sličnog značenja, korištenje neutralnije riječi iz slenga, zamjena riječi kulturološkim ekvivalentom, parafraza sličnim riječima, parafraza korištenjem riječi koje nisu slične te izostavljanje riječi u potpunosti.
Prilikom prevođenja slenga važno je imati na umu za koga se prevodi, odnosno tko je ciljna publika. Ako se prevodi tekst koji je relevantan primarno za čitatelje s određenog područja, potrebno je koristiti jezik koji odgovara tomu području. Stoga će privlačna žena prema osječkom slengu biti butra, a prema zagrebačkom treba. Pozornost treba obratiti i kada se prevodi sleng specifičan za određeno povijesno razdoblje, što za prevoditelje predstavlja velik izazov, ali im i omogućuje da puste mašti na volju i iskažu svoju kreativnost.
Sleng u konačnici predstavlja jezično bogatstvo te omogućuje razvoj jezika i njegovo slobodno korištenje. Slagali se mi s korištenjem slenga u standardnom jeziku ili ne, moramo biti svjesni toga da on predstavlja neizostavan dio jezika i kulture. Sleng s vremenom čak može postati općeprihvaćen i ući u standardni jezik, kao što je primjerice slučaj s riječima klinac ili O.K., koje su toliko učestale da su izgubile konotaciju slenga. Prevođenje slenga u svakom je slučaju velik izazov za prevoditelja, no također je i odlična prilika za stvaralaštvo!
Izvori:
https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56564
https://repository.uinjkt.ac.id/dspace/bitstream/123456789/34402/1/ALFAN%20FAISAL-FAH.pdf
https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A1106/datastream/PDF/view
https://transpanish.biz/translation_blog/translating-slang/
Slike:
https://unsplash.com/photos/-pOMjxrXBIY
