Lektura teksta nešto je što se prilikom pisanja ili prevođenja tekstova često previdi, a iznimno je važna, pogotovo ako se radi o tekstu ili radu koji će čitati mnogo ljudi ili potencijalnih klijenata neke tvrtke. Pisanje nije svima jača strana, kao ni poznavanje gramatike kako vlastitoga tako i nekog stranog jezika, stoga bi važne tekstove ili prijevode, za koje niste sigurni jesu li dobro i točno napisani ili prevedeni, svakako bilo dobro dati na lekturu stručnjacima.
Ljudi često ne znaju što sve obuhvaća lektura teksta. Nisu svjesni niti da se ona različito obavlja za tekstove koji su pisani na izvornom jeziku i za prijevode. Ako se lektorira tekst koji je izvorno pisan na jeziku koji se lektorira, lektor u pravilu ne ulazi u sam sadržaj teksta, nego ga samo uobliči da zvuči ljepše, tečnije i smislenije, pri tome zadržavajući ton i registar koji se htio postići, te ispravlja eventualne gramatičke greške. Ako se pak radi o prijevodu, lektor si u velikoj mjeri pomaže izvornim tekstom te u tom slučaju može više intervenirati u prijevod ako uoči da je neki pojam krivo preveden ili da poruka i smisao nisu dobro preneseni. Svaki prevoditelj pregledava i ispravlja vlastiti prijevod na kraju postupka prevođenja, usklađuje pojmove, promišlja o smislu pojedinih riječi, rečenica i cjeline prijevoda, no kako je prevoditelj dugo vremena bio „zadubljen“ u taj tekst lako je previdjeti sitne nepravilnosti. U takvim je slučajevima lektor ili drugi prevoditelj uvijek dobrodošao.
Prilikom pregledavanja tuđeg prijevoda važno je imati na umu da svaki prevoditelj ima različit stil i način prevođenja koji se treba poštovati. Čak i ako smatrate da biste sami to bolje preveli, po tom pitanju ipak treba biti fleksibilan i ništa ne mijenjati bez konzultiranja s prevoditeljem čiji prijevod pregledavate. Prijedlozi su svakako dobrodošli s obzirom na to da je svima cilj isporučiti što bolji i kvalitetniji prijevod, ali ako se radi samo o razlikama u stilu dva prevoditelja, koje ne utječu ni na sadržaj niti na poruku ili tečnost samog teksta, nije nužno mijenjati prijevod.
Pregledavanje i lektura prijevoda prije svega podrazumijevaju ispravljanje svih grešaka. Konačan prijevod ne bi smio sadržavati nikakve gramatičke i pravopisne greške, tipfelere ili krivo napisane riječi, krivu interpunkciju i slično. Lektor u pravilu pregledava isti tekst više puta, svaki put ciljano tražeći određenu vrstu grešaka. U konačnici ponovo pregledava cijeli dokument zbog svih grešaka koje su mu možda promaknule.
Prijevode je najbolje pregledavati kada imate dostupan i izvornik. Tako se može najbolje provjeriti je li prijevod pisan ispravnim tonom te sadrži li ispravne termine, pogotovo ako se radi o stručnom tekstu, primjerice pravnom ili tehničkom. U takvim je slučajevima dobro da prijevod pregledava netko tko je ili stručnjak u tom području ili prevoditelj specijaliziran za određeni tip prijevoda. Nekome tko to područje poznaje svakako će biti lakše i brže pregledati tekst i uočiti nepravilnosti. Bez obzira na stručnost, velik dio pregledavanja prijevoda je i samo istraživanje tematike. Osim poznavanja termina i načina izražavanja u određenom području, prevoditelj mora biti i izvrstan istraživač. U današnje je vrijeme to mnogo lakše s obzirom na dostupnost podataka na internetu, no prevoditelj treba znati gdje tražiti i pronaći pouzdane informacije.
Veoma je bitno da se značenje i stil izvornika u prijevodu ne promijene. Prevoditelji i lektori zapravo su vrlo ograničeni izvornikom i ne smiju u velikoj mjeri mijenjati njegovu strukturu, a pogotovo značenje. Prijevod mora odražavati sve ono što izvornik jest. Mora biti jasan i razumljiv čitateljima kojima je namijenjen, ali mora biti i smisleno sastavljen. Stil različitih prevoditelja može se značajno razlikovati, stoga je bitno da netko tko pregledava prijevod ne intervenira previše u sam stil drugog prevoditelja. Takvo što često zna dovesti do konačnog prijevoda koji nije dosljedan niti samom sebi, a kamoli izvorniku. Ovisno o vrsti teksta koji se prevodi, prevoditelj može imati određenu slobodu u razmještanju rečenica unutar odlomka, može ih skratiti ili spojiti više njih u jednu. Na prevoditelju je da donese takve odluke, a na onome tko taj prijevod pregledava je da odluči jesu li takve intervencije potrebne ili dopuštene.
Osim nekoliko glavnih smjernica za pregledavanje tuđeg prijevoda, dobro je pripaziti i na sitnice. Tuđe biste prijevode uvijek trebali pregledavati odmorni i tijekom pregledavanja biste trebali uzimati redovite stanke. Mnogi tvrde da je greške lakše uočiti na tekstu koji imate ispisan pred sobom, a ne na zaslonu računala, te da će vam čitanje naglas pomoći u uočavanju stilskih nepravilnosti. Ako već duže vrijeme radite na istom tekstu, vjerojatno ste se već naviknuli na njega i dijelove znate napamet. U tom slučaju čitajte odlomke unatrag, bit će vam lakše primijetiti greške koje ste dotad previdjeli. Uvijek uzimajte u obzir širi kontekst i nemojte ispravljati nešto samo zato da biste nešto ispravili. Ako je originalni prijevod dobar, recite to! Prevoditelju će svakako biti drago.
Uvijek treba biti oprezan prilikom pisanja ili prevođenja, ali ni od koga se ne očekuje da baš uvijek sve savršeno napravi iz prvog pokušaja. Lektura i pregledavanje vlastitog prijevoda nužni su, ali nisu uvijek dovoljni. Dvije glave pametnije su od jedne, stoga ako ste u mogućnost, dajte nekome da pregleda vaš tekst ili prijevod. Svježa perspektiva dobro će vam doći, a možda naučite i nešto novo. Ako inače niste „jezičar,“ to je ipak bolje prepustiti stručnjacima.
Izvori:
http://www.translateplus.com/blog/proofreading-services-5-challenges-youll-face-every-project/
https://www.aceproof.com/translation-quality/how-to-proofread-7-useful-tips/
