U današnje vrijeme kada nam je putem interneta i ostalih medija učenje gotovo svih svjetskih jezika dostupno kroz svega nekoliko klikova, opće je mišljenje da „danas svatko govori engleski“.

U današnje vrijeme kada svi „znaju“ jezike, ne čudi stav mnogih kako prevoditi može baš svatko. No često se u praksi pokaže da samo oko 10 % onih koji misle da znaju prevoditi, zaista i znaju prevoditi u punom smislu te riječi.

Kao i o mnogim drugim temama, većina je nas dojmove o prevoditeljskom poslu stekla na temelju filmova. Iako se prevoditeljstvo na prvu možda ne čini kao tema koja ima neko posebno mjesto na velikim ekranima, uloge koje prevoditelji mogu imati – i često imaju – u raznovrsnim pa čak i uzbudljivim životnim situacijama, gledateljstvu su prikazane u nemalom broju filmskih naslova.

U poslovnom svijetu vrlo je česta potreba za simultanim prevođenjem. Konferencije, sastanci, paneli, okrugli stolovi te ostali skupovi tog tipa zahtijevaju istovremeno prevođenje kako bi se uštedjelo vrijeme i održala pažnja sudionika. U ovom članku donosimo specifičnosti ove vrste usmenog prijevoda.

Kada gledamo američke filmove, često imamo priliku vidjeti djecu kako sudjeluju na natjecanjima u sricanju – tzv. spelling bee. To je savršen pokazatelj toga koliko je sricanje problematično za sve koji uče strani jezik, pa čak i za izvorne govornike.

Znanstvena fantastika pripada spekulativnoj vrsti fikcije koja spada u popularnu vrstu književnosti.  Iako elementi znanstvene fantastike u književnosti postoje otkako postoji i sama književnost, sam žanr nastao je u vrijeme industrijske revolucije kada su pisci i intelektualci počeli intenzivnije razmišljati o posljedicama korištenja i brzog razvijanja tehnologije.