Animirane serije i filmovi igraju važnu ulogu u razvoju djeteta. Djeca informacije iz svoje okoline upijaju poput spužvi, a najviše uče kada se igraju i zabavljaju, stoga su u tom pogledu crtani filmovi vrlo učinkovit medij.
Djeca pomoću njih mogu usvojiti ne samo praktična znanja poput učenja stranog jezika, nego i neke važne životne vrijednosti i poruke te uvidjeti primjere poteškoća s kojima će se susresti na životnom putu, poput vršnjačkog nasilja, gubitka bliskih osoba, problema u komunikaciji, poštivanja tuđih mišljenja, kultura i sl. Jednako tako, djeca se mogu povezati s određenim likovima na ekranu. Promatrajući njihovu borbu s teškim životnim situacijama kroz koje i sami prolaze, djeca mogu steći samopouzdanje i snagu potrebnu za daljnji život. No kakve veze sve to ima s prevođenjem, tj. sinkronizacijom animiranih filmova?
Titlovanje ili sinkronizacija?
Kako bi animirani filmovi i njihove poruke postali dostupnima djeci širom svijeta, prvo ih je potrebno prevesti s izvornika na ciljani jezik. Međutim, proces njihova prevođenja mukotrpan je i dugotrajan, a prevoditelji se suočavaju s mnogim izazovima. Kao prvo, potrebno je odlučiti se za titlovanje ili sinkronizaciju. U čemu je razlika? Titlovanje se odnosi na audiovizualan prijevod izgovorenih riječi koji se prikazuje na ekranu. Prevoditelj mora paziti na broj riječi u svakom retku, a mora dodati i vremenske kodove koje je potrebno uskladiti s početkom i krajem izgovorenog dijaloga. S druge strane, sinkronizacijom se snimaju govor i zvukovi izvorne verzije na željeni ciljani jezik. Glas na izvornom jeziku zamjenjuje se glasom na ciljanom jeziku i pokušava se što je više moguće uskladiti pokrete usana.
Tehničke poteškoće pri prevođenju crtanih filmova
Većina se animiranih serija i filmova sinkronizira jer su njihova ciljana publika djeca koja još uvijek ne znaju (dobro) čitati i nisu u mogućnosti istovremeno se usredotočiti na tekst i na sadržaj programa. Čitanje titlova zahtijeva trud. Djeca imaju nizak raspon pažnje i lako se počnu dosađivati. Ako titlovi sadrže nepoznatu ili složenu riječ, velika je vjerojatnost da će se djeci tada pažnja preusmjeriti i da će odustati od daljnjeg gledanja. Iz tog razloga prijevod mora biti precizan i usklađen s animacijom. Crtani filmovi koji se emitiraju na televiziji obično imaju manji proračun od dugometražnih animiranih filmova. Prevoditelji u tom slučaju nisu potpuno uključeni u produkciju i njihova je dužnost samo prijevod. Proces prevođenja dodatno će zakomplicirati izokronija (u kontekstu audiovizualnog prevođenja ovaj pojam označava vrijeme tijekom kojeg lik govori) i usklađenost usana. Krajnji rezultati moraju izgledati i zvučati prirodno, no za razliku od igranih filmova, u crtanim su filmovima dopuštene neke slobode jer likovi često imaju komično preuveličane crte i izraze lica.
Kako prijevodom poslati pravu poruku?
Kao i u slučaju sinkronizacije igranih filmova, prevoditelj mora tekst prilagoditi dijalozima. Krajnji rezultat mora zvučati prirodno kako bi gledatelji mogli potpuno uroniti u svijet programa koji gledaju. Taj se proces zove domestikacija ili udomaćivanje. Što to točno znači u kontekstu prevođenja? Prevoditelj u tom slučaju neće pokušavati prevoditi što je bliže moguće izvornom tekstu nego će se poslužiti vlastitom maštom i kreativnošću da prilagodi tekst ciljanoj kulturi kako bi prijevod lokalnom stanovništvu, tj. lokalnoj publici zvučao što prirodnije. Preciznije, tekst na stranom jeziku trebao bi odražavati kulturnu baštinu publike ciljanog jezika. Pod domestikaciju pripadaju kolokvijalni izrazi, sleng i prijevodi vlastitih imena likova koji imaju značenje u izvornom jeziku. Imena likova prilagođena gledateljima ciljanog jezika čine film prepoznatljivijim, zanimljivijim i humorističnijim, pogotovo ako su iskrivljena i zvuče još smiješnije ciljanoj publici. Jedan od primjera za taj aspekt domestikacije koji se može pronaći na internetu vidimo u poljskoj sinkronizaciji animiranog filma Gnomeo i Julija, gdje je ime lika žabe „Nannette“ prevedeno kao „Dżaneta“, što je iskrivljeni oblik pravog poljskog ženskog imena „Żaneta“. Međutim, takav tip domestikacije ograničen je na sporedne likove, dok imena glavnih likova obično ostaju nepromijenjena. Sve ove vrste prilagodbe ponekad se odnose na samu poruku. Različite kulture imaju različite vrijednosti. Djeca su publika koju je potrebno zaštititi, stoga je ponekad nužno ublažiti ili cenzurirati određene scene. U filmu Madagaskar iz 2005. godine zebra Marty kaže svom prijatelju lavu: „Excuse me! You’re biting my butt!“ (hrvatski prijevod iste glasi: „Pardon! Al’ grizeš mi rit!“). Ta rečenica nije posebno nepristojna ili vulgarna prema američkim standardima, što nije slučaj u Gruziji, gdje vidimo sljedeći prijevod: „Pardon! Is it possible that your teeth pierced me?“ (što bismo mogli prevesti kao: „Oprosti, je li moguće da su mi tvoji zubi probili kožu?“). Smisao izvornog teksta ostaje isti, no prizvuk postaje služben. Svi ti elementi predstavljaju još jedan izazov za prevoditelja: kako održati priču dosljednom nakon brisanja ili uređivanja nekih elemenata? Koje bi dijelove teksta trebalo izmijeniti? Treba li to biti sleng, nepristojna šala ili neshvatljiva kulturna referenca? To je nešto o čemu će prevoditelji morati sami odlučiti, na temelju vlastite percepcije onoga što je prikladno za djecu.
Prednosti i nedostaci titlovanja i sinkronizacije
Odgovor na pitanje odabira između titlovanja i sinkronizacije leži u sadržaju koji želimo proizvesti. Titlovanje je financijski povoljnije od plaćanja glasovnih glumaca i studija za snimanje, potrebno je mnogo manje vremena kako bi se projekt dovršio i konačan rezultat bit će precizniji prijevod od sinkronizacije. U državama u kojima je poželjniji sadržaj s titlovima i gdje su im ona od rane dobi izložena, djeci je jednostavnije prodati video s titlovima. S druge strane, sinkronizacijom je moguće ostvariti i prenijeti osjećaj autentičnosti pomoću emocija prikazanih tonom glasa glumca. Isto tako, moguće je prikazati složenije dijaloge i poruke koje nije moguće prenijeti tekstom, kao i suptilnije zvukove i glasove poput uzdaha ili jecaja. Konačno, treba u obzir uzeti i druge čimbenike koji će utjecati na odabir titlova ili sinkronizacije, poput društvenih i kulturnih normi i zakona ciljane publike.
Izvori:
https://mastertcloc.unistra.fr/translating-cartoons-children/
https://translationjournal.net/journal/62dubbing.htm
https://www.voices.com/blog/subtitling-dubbing-audio-dialogue-translations/
https://www.worldtranslationcenter.com/blog-posts/dubbing-or-subtitling-for-children
https://blog.csoftintl.com/kids-culture-and-cartoon-translations-that-teach/
