Poezija je sama po sebi vrlo složena i cijenjena vrsta književne umjetnosti, koja je posebna po mnogočemu.
Njome se iskazuju najdublji osjećaji i predočavaju jasne slike i ugođaji, na način koji se ne može usporediti ni s jednom drugom umjetnošću. Svemu tomu naravno doprinosi i uporaba raznih stilskih figura, oblika pjesme, ali i jezik na kojemu je pjesma pisana. Svaki je jezik po svojoj prirodi drugačiji, bilo po izboru riječi, gramatičkim konstrukcijama, ili po izrazima koji su specifični za određenu kulturu. Takvi izrazi nemaju svoje ekvivalente u mnogim drugim jezicima, stoga se često postavlja pitanje – je li poeziju moguće (dobro) prevesti?
Prevođenje poezije vrlo je izazovan posao koji zahtijeva mnogo više koncentracije i kreativnosti od prevođenja kakvog znanstvenog teksta. Razlog je sama prirode pjesama koje često imaju neko skriveno značenje, ali i uporaba stilskih figura. Samo poznavanje jezika i jezičnih ekvivalenata u drugom jeziku ne znači da će doslovan prijevod biti u najmanju ruku prihvatljiv. Naprotiv, iako bi prijevod s jezične strane možda bio sasvim ispravan, to nikako ne znači da će završni proizvod biti dobar. Dobar prijevod poezije podrazumijeva da je prevoditelj uzeo u obzir sve posebnosti pojedinačne pjesme te da je u prijevodu zadržao značenje, smisao, ugođaj i poruku autora.
Oblik je svakako jedna od najbitnijih značajki pjesme koja se mora poštivati. Bez obzira je li riječ o sonetu, jampskom pentametru, haiku pjesmi, slobodnom stihu ili nečemu sasvim trećem, prevoditelj mora ostati vjeran obliku izvornika. Struktura pjesme ne može se odvojiti od njezinog značenja, poruke, čak i tradicije, a često obilježava i sam opus pjesnika. Vrsta rime, ili njezino odsustvo, također ima svoju svrhu u svakoj pjesmi, a ujedno i dodatno otežava prevođenje. Čak i ako pronađete riječ koja bi savršeno odgovarala kontekstu i ugođaju pjesme, često je rima ta koja spriječi njezinu uporabu u određenom stihu. Iznimno je teško prevesti pjesmu koja će imati jednak broj stihova u svakoj strofi kao njezin izvornik, a da se pritom ne izgubi značenje. Upravo se zato cijeni dodatan trud prevoditelja koji je ispoštovao izvornu namjeru samog pisca.
Značenje i poruka pjesme također su ključne prilikom prevođenja. Prevoditelj bi pjesmu trebao čitati iznova sve dok u potpunosti ne bude razumio sva njezina značenja, doslovna i prenesena. Mora razumjeti svaku metaforu i usporedbu, svaki simbol i alegoriju, kako bi ju mogao što uspješnije prenijeti u ciljni jezik i kulturu.
Kada govorimo o prevođenju poezije, uvijek se nameću pitanja o ulozi samog prevoditelja. Je li prevoditelj samo sredstvo ili je i on sam umjetnik? Treba li pjesmu prevesti tako da zvuči lijepo i prirodno u ciljnom jeziku ili bi pak prijevod trebao zadržati svoju izvornu „osobnost“ i metafore, time riskirajući da će prijevod zvučati strano ciljnoj publici? Često se kaže da samo pjesnik može dobro prevesti djelo drugog pjesnika, no postoje neki koji su poduzeli i drastičnije mjere. Tako je Samuel Beckett, poznati irski dramaturg, nekoliko drama napisao na francuskom jeziku, a tek ih onda sam preveo na engleski. Prijevode na druge jezike, prvenstveno njemački i talijanski, dopuštao je samo osobama od povjerenja, a i tada je sam morao pročitati i odobriti prijevod. Beckettov je primjer svakako rijetkost, no to pokazuje njegovo shvaćanje da prijevod drame nije zamjena za izvornik, nego potpuno nova inačica djela. To se još i više odnosi na poeziju, koja je u mnogo pogleda delikatnija od drame.
1. Čitajte pjesmu iznova sve dok ju gotovo ne naučite napamet. Osjetite pjesmu, njezin ritam, ton, pauze, energiju. Upoznajte se s njom što više možete prije nego što je uopće počnete prevoditi.
2. Upoznajte se s pjesnikom. Ako je pjesnik čije pjesme prevodite još živ, slobodno ga kontaktirajte i ne bojte se postavljati mu pitanja. Pitajte ga sve što vam padne na pamet, od značenja pjesme, preko njegovih osjećaja pa čak i do savjeta za sam prijevod. Ako pak prevodite pjesme nekog starijeg pjesnika koji više nije živ, prije toga se upoznajte s njegovim životom i ostalim djelima. Pročitajte prijevode drugih djela ako su vam dostupni.
3. Uvijek imajte na umu značenje pjesme. Prevoditelj ima određenu slobodu preoblikovati tekst kako bi prijevod zvučao prirodnije, ali nemojte zloupotrebljavati tu slobodu. Svakako birajte izraze i metafore koji će imati smisla u određenom kontekstu i u ciljnom jeziku, ali ostanite dosljedni značenju i ugođaju koji je pisac stvorio u izvornom djelu.
4. Budite oprezni, pogotovo ako imate kratak rok. Služite se i rječnicima i računalnim programima namijenjenima prevođenju, ali samo kao pomagalima. Oni vam mogu pomoći oblikovati kostur pjesme, ali vi ste ti koji će u konačnici oblikovati tekst i udahnuti mu dušu.
5. Duboko udahnite. Nakon što ste preveli pjesmu, ostavite ju po strani nekoliko dana. Razmišljajte i čitajte druge stvari na jeziku na koji ste prevodili pa se nakon odmaka vratite svom prijevodu. Bit će vam lakše uočiti nepravilnosti i greške ili ispraviti nešto što je dobro, ali ste dobili ideju kako bi moglo biti još bolje.
Prijevod pjesme nikada neće biti istovjetna kopija izvornog djela. Upravo u tome i leži čar prevođenja poezije, u slobodi prevoditelja da svaku pjesmu rastavi na dijelove, preslagujući ih i manipulirajući njima na najrazličitije načine te uzimajući sve što mu je potrebno kako bi stvorio nešto isto, a potpuno novo.
