Heptalogija o Harryju Potteru fantastičan je serijal o mladom čarobnjaku protagonistu čije se ime spominje u svakom naslovu, a započinje naslovom Harry Potter i kamen mudraca, objavljenim 1997. godine. Taj je serijal jedno od najistaknutijih djela popularne kulture uz koje su odrastale mnoge generacije, iz godine u godinu nestrpljivo očekujući datum dolaska novog nastavka u knjižare ili u kina. Te su knjige toliko zaokupile maštu ljudi da je njihov tajnoviti svijet čarobnjaka, čaranja i čarobnjačke škole Hogwarts, iako smješten u Ujedinjenoj Kraljevini, uspio prijeći nacionalne granice i postati globalnim fenomenom. Knjige su do danas prevedene na više od sedamdeset jezika, uključujući i hrvatski. Prevedene su čak i na neke mrtve jezike, poput latinskog i starogrčkog. Ukratko, serijal je postao kulturnim fenomenom.
Svijet Harryja Pottera prepun je čari i inkantacija koje imaju podlogu u latinskom te maštovitih neologizama, poput riječi muggle za ljude koji ne čaraju. Prevoditelji su zato i sami morali biti iznimno maštoviti u svojim prijevodima, pa je tako primjerice naš istaknuti književni prevoditelj Zlatko Crnković, koji je preveo prvih nekoliko knjiga, i sam osmislio izraze poput riječi bezjak kao pandan riječi muggle ili riječi metloboj kao prijevod za čarobnjački sport na metlama – quidditch. No izrazi se nisu morali prilagođavati samo pri prevođenju s jednog jezika na drugi. Morali su se također prilagođavati i u regionalnim varijantama istog jezika. Najbolji je primjer takvog prilagođavanja prilagođavanje s britanskog engleskog na američki engleski.
Varijanta (dijalekt) jezika
Što je to uopće varijanta nekog jezika? Jezična varijanta odnosi se na regionalne, društvene i kontekstualne razlike u načinima na koje se isti jezik koristi. Ti načini mogu se razlikovati po izgovoru (naglasku), izboru riječi (leksikonu), pa čak i po preferiranju određenih gramatičkih struktura. U sociolingvistici varijanta jezika naziva se lekt. U okviru proučavanja varijanti jezika mogu se proučavati standardni jezik, narječja, dijalekti, registar nekog jezika, pidžin jezici itd. U stranoj literaturi pojam „dijalekt“ koristi se u širem smislu, tako da obuhvaća sve oblike jezika, uključujući i kodificirane idiome, primjerice standardni jezik. U hrvatskom se jezikoslovlju standardni jezik ne naziva dijalektom, nego se taj naziv koristi samo za govorne (vernakularne, narodne, nestandardne) oblike jezika. U hrvatskoj dijalektologiji naziv narječje koristi se za skupinu dijalekata. No dijalekt općenito uključuje skup karakteristika (fonetskih, fonoloških, sintaktičkih, morfoloških i semantičkih) po kojima se jedna skupina govornika bitnije razlikuje od druge skupine govornika istog jezika.
Američki engleski u usporedbi s britanskim engleskim
Engleski je jezik na američki kontinent stigao krajem 16. i početkom 17. stoljeća. U posljednjih 400 godina oblik engleskoga koji se koristi na američkom kontinentu – pogotovo u Sjedinjenim Američkim Državama – počeo se bitnije razlikovati od onoga koji se koristi u Ujedinjenoj Kraljevini, tako da se danas te dvije varijante nazivaju britanskim engleskim i američkim engleskim. Razlike uključuju razlike u izgovoru, gramatici, leksiku, pravopisu i pisanju, na razini idioma te u formatiranju datuma. Najveće razlike u pisanju uključuju sljedeće:
Postoji i mnogo razlika u leksiku između britanskog i američkog engleskog, primjerice u imenima sportova, hrane, odjeće i obuće, dijelova auta itd. Na primjer: trousers/pants, flat/apartment, bonnet/hood, boot/trunk, jumper/sweater, crisps/chips, chips/French fries, biscuits/cookies, football/soccer, trainers/sneakers itd. Postoji velik broj riječi i fraza u britanskom engleskom koje se uopće ne koriste u američkom engleskom. Postoje i razlike između idioma, na primjer – skeleton in the cupboard/skeleton in the closet, a drop in the ocean/a drop in the bucket, flogging a dead horse/beating a dead horse, take with a pinch of salt/take with a grain of salt i slično. Dok Britanci datume zapisuju u formatu dan/mjesec/godina, Amerikanci ih zapisuju u formatu mjesec/dan/godina. Što su se te dvije kulture na suprotnim stranama Atlantskog oceana više razlikovale, to je bilo sve vidljivije u različitim načinima na koje koriste isti jezik.
Razlike i izmjene u britanskoj i američkoj inačici Harryja Pottera
Iz već navedenih razloga postoje značajne razlike između Bloomsburyjeva izdanja za britansku publiku i Scholasticova izdanja za američku publiku. Većina tih izmjena unesena je da bi se tekst pojednostavio za američku publiku.
Od svih izmjena možda je najpoznatija ona u naslovu prvog dijela serijala: Harry Potter and the Philosopher’s Stone (kamen mudraca) postao je Harry Potter and the Sorcerer’s Stone.
U prvom je nastavku izmijenjeno mnogo očekivanih izraza: car park postao je parking lot, dustbin je postao trashcan, packet of crisps postao je bag of chips, pitch je postao field, a neki nazivi za hranu, uređaje i pojave promijenjeni su jer su također kulturološki i sociološki određeni, npr. sherbet lemon postao je lemon drop, jelly je postao Jell-O, a video je postao VCR. Tekstovi su se dosljedno prilagođavali i u ostalim nastavcima. Izmjenjivali su se, naravno, i načini sricanja da bi se prilagodili američkom engleskom.
Dovoljno je dakle samo usporediti američke i britanske inačice Harryja Pottera i već možemo uvidjeti koliko kulturološki i sociološki kontekst može utjecati na jezik.
