Kada netko spomene prevođenje, većina ljudi automatski će pomisliti na gomilu raznih papira i dokumenata te na prevoditelja koji sjedi za računalom. Međutim, mnogi ljudi zanemaruju drugu vrlo bitnu vrstu prevođenja – usmeno prevođenje. Iako su pismeno i usmeno prevođenje vrlo bliske discipline, za njih su potrebne različite vještine, vrste učenja i usavršavanja, čak i različito poznavanje jezika.
RAZLIKA IZMEĐU PISMENOG I USMENOG PREVOĐENJA
Glavna razlika između prevoditelja koji prevode pismeno i onih koji prevode usmeno je ta što prvi rade s pisanim tekstovima i imaju vremena dobro promisliti o prijevodu, prepravljati ga, savjetovati se s rječnicima i kolegama, a sve kako bi konačan prijevod bio što bolji. Takav prevoditelj mora izvrsno poznavati jezik, gramatiku i kulturu te biti vješt u pisanju. Zbog mogućnosti savjetovanja s rječnicima i drugim izvorima, u pismenim se prijevodima ne toleriraju greške, a konačan prijevod mora sadržavati svaku pojedinu riječ i misao koju sadrži i izvornik.
Prevoditelji koji prevode usmeno oni su koji prenose izrečene misli s jednog jezika na drugi u stvarnom vremenu. Budući da se sve odvija vrlo brzo, ne mogu se konzultirati s rječnicima niti koristiti bilo kakva druga pomagala. Zbog ovog ograničenja prevoditelji moraju vrlo dobro poznavati temu kako bi određeni govor mogli uspješno prevesti, štoviše jezike i kulture s kojih i na koje prevode moraju imati u malom prstu. Kod ovakve vrste prevođenja nije toliko bitno prenijeti baš svaku riječ, bitna je opća misao koju izvorni govornik želi prenijeti, stoga se tijekom usmenog prevođenja ponekad gubi na stilu jer je osnovni cilj prenijeti poruku gotovo istovremeno kada to čini izvorni govornik. Osim jezičnih vještina, ovakvi prevoditelji moraju biti dobri govornici kako bi mogli zaista kvalitetno odraditi svaki zadatak.
VRSTE USMENOG PREVOĐENJA
Nakon što smo razjasnili razliku između pismenog i usmenog prevođenja, bitno je napomenuti kako postoji nekoliko vrsta usmenog prevođenja. Ovisno o vrsti događaja i samoj situaciji bitno je odabrati odgovarajuću vrstu usmenog prevođenja.
Konsekutivno prevođenje najčešća je vrsta usmenog prevođenja. U pravilu se koristi za događaje na kojima ne sudjeluje mnogo ljudi, npr. na manjim sastancima, intervjuima i sl., ali može se koristiti i na većim događanjima poput konferencija, pod uvjetom da se radi samo o jednoj jezičnoj kombinaciji. Za konsekutivno prevođenje nije potrebna nikakva dodatna oprema, dovoljan je samo prevoditelj i njegove bilješke. Prevoditelj sluša izvorni govor tijekom kojeg vodi bilješke te nakon toga oblikuje i izgovara taj isti govor na ciljnom jeziku. Ovisno o prethodnom dogovoru i vrsti događaja, prevoditelj može prevoditi govor dio po dio, npr. na sastanku, ili može čekati da govornik iznese veći segment u cijelosti, npr. ako se radi o više govora na nekom događanju, može se prevoditi jedan po jedan govor u cijelosti.
Za razliku od konsekutivnog, simultano sa prevođenje odvija gotovo usporedno s izvornim govorom, obično s malim zakašnjenjem od otprilike 30 sekundi. Ovo ne znači da će se govor prevoditi riječ po riječ, upravo suprotno. Upravo to kratko zakašnjenje od tridesetak sekundi dovoljno je da prevoditelj u glavi oblikuje misao na ciljnom jeziku. Prevoditelji za ovaj posao moraju posjedovati iznimnu koncentraciju i vještine slušanja kako bi zaista mogli istovremeno slušati što netko govori i izgovarati ono što je govornik rekao nekoliko sekundi ranije. Za simultano prevođenje potrebna je dodatna oprema što uglavnom obuhvaća prevoditeljsku kabinu koja je zvučno nepropusna, mikrofon za prevoditelja i slušalice za publiku. S obzirom na to da prevoditelji moraju biti potpuno koncentrirani, obično se dva prevoditelja izmjenjuju svakih 30-40 minuta ili po dogovoru.
Osim ove dvije glavne vrste usmenog prevođenja, postoji još nekoliko koje se koriste u manjoj mjeri, odnosno u specifičnim situacijama. Primjerice, ako vam na neku prezentaciju dolazi samo nekoliko osoba koje ne razumiju jezik na kojemu će se prezentacija odvijati, za njih je dovoljno unajmiti prevoditelja koji će im šaptati prijevod. Ovako ćete izbjeći stanke za prevođenje u predavanju ako bi se radilo o konsekutivnom prevođenju, a ostatak publike neće morati slušati istu prezentaciju dva puta.
Prevođenje se može odvijati i preko telefona ako za to postoji potreba. Tada se razgovor odvija utroje – dvije strane koje zapravo komuniciraju i prevoditelj. Telefonsko prevođenje je uglavnom konsekutivno, ali može se odvijati i simultano ako obje strane smatraju da im je dovoljno da čuju samo prevoditelja, a ne i sebe međusobno.
Osim toga, prevoditelji mogu biti i pratitelji na putovanjima. Kada se nađete u stranoj zemlji čiji jezik i kulturu ne poznajete, ovakav vam prevoditelj može olakšati putovanje. Ovisno o vrsti putovanja, prevoditelj vam može pomoći u svemu, od naručivanja hrane do sklapanja ugovora.
Vrsta usmenog prevođenja koju trebate svakako ovisi o vama, vašim potrebama i vrsti događaja za koji vam je prevođenje potrebno. Ako niste sigurni koja bi vam vrsta prevođenja najbolje odgovarala, konzultirajte se s prevoditeljem koji će vam zasigurno znati preporučiti najbolju opciju.
Izvori:
http://www.languagescientific.com/6-major-types-of-interpreting/
