Prilikom učenja bilo kojeg novog jezika, osim usvajanja gramatike i vokabulara, posebna se pozornost pridaje kulturi koja se veže uz taj jezik. Čita se i uči o tradiciji, običajima, hrani i piću, blagdanima i mnogim drugim stvarima koje upravo tu kulturu čine jedinstvenom.
Za svakog je prevoditelja, uz izvrsno poznavanje jezika, ključno i poznavanje izvorne i ciljne kulture kako bi zaista dobro preveo određeni tekst.
Jezik i kultura toliko su isprepleteni da jedno bez drugoga ne mogu funkcionirati. Prevoditelj mora imati na umu značenje i kulturni kontekst svake rečenice koju prevodi i u izvornom i u ciljnom jeziku te odlučiti kako će prenijeti poruku. Pitanje s kojim se prevoditelji u ovim slučajevima neizbježno susreću je pitanje uvažavanja izvorne ili ciljne kulture. Odgovor nije jednostavan i ovisi o situaciji i samom tekstu, ali poruka koja se prenosi uvijek treba biti na prvom mjestu. Nije isto prevoditi pravni dokument, reklamu ili knjigu o kulturi nekog naroda, stoga prevoditelj mora donijeti odluku u kojoj će mjeri uzeti kulturu u obzir za svaki pojedini tekst. Mnoge su institucije, sustavi vrijednosti i običaji jedinstveni za pojedinu kulturu i ne mogu se doslovno prevesti ni na koji drugi jezik s istim konotacijama te prevoditelj mora biti vrlo dobro upoznat s obje kulture kako bi pronašao pravo rješenje.
Ono što je uobičajeno za jednu kulturu ne znači da u drugoj kulturi ne može izazvati ozbiljne posljedice. Zato se posebna pozornost treba posvetiti temama koje se mogu doživjeti kao osjetljive, poput ljudskih i građanskih prava, spolne orijentacije itd. Takav je slučaj u pitanju pogotovo kada se prevodi primjerice za globalnu tvrtku koja širi svoje tržište. Prijevod koji nije prilagođen kulturi u kojoj se proizvod pokušava prodati može imati katastrofalne posljedice po proizvod, a i po poslovanje same tvrtke.
Jedna od stvari na koju prevoditelj mora posebno paziti su tabui, koji se razlikuju od kulture do kulture. Ista šala u jednoj kulturi može biti bezazlena i smiješna, a u drugoj iznimno neprikladna ili uvredljiva. Zato prijevodi moraju biti osjetljivi na vrijednosti koje su usađene duboko u kulturama. Prilikom prevođenja jedne francuske videoigre na japanski te njezine lokalizacije za japansko tržište ustanovljeno je kako su neki izrazi u francuskom jeziku bili previše „sočni“ te bi se u japanskoj kulturi doživjeli kao vrlo uvredljivi. Prevoditelji su stoga sve takve izraze potpuno obrisali i napisali iznova kako bi izazvali istu reakciju i u jednoj i u drugoj kulturi, a ujedno i izbjegli moguće negativne posljedice doslovnog prijevoda.
S obzirom na povijesne, vjerske, nacionalne, društvene i jezične okolnosti, nešto što se naoko čini banalnim, poput humora, prevoditeljima može zadavati ozbiljne glavobolje. Kultna serija „Seinfeld“ uzima se kao primjer serije koja je puno veći uspjeh doživjela u Sjedinjenim Američkim Državama nego u bilo kojoj drugoj zemlji, upravo iz razloga što je velik dio šala specifičan za njujorški humor ili jer se serija previše držala židovskog kulturnog konteksta. Vrlo je teško prenijeti smisao takvih šala u kulturu u kojoj takav kontekst ne postoji te se poanta šale gubi, a ako bi se svaka izvorna šala izostavila ili zamijenila drugom koja bi imala otprilike istu poruku u ciljnoj kulturi, izgubio bi se smisao same serije koja je smještena u određene okvire.
Krivi prijevod ili jednostavno krivi izbor riječi uzrokovan nedovoljnim poznavanjem jezika i kulture također se može smatrati ozbiljnim prekršajem. Tako je primjerice Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država za prijevod govora američkog predsjednika Cartera u Poljskoj 1977. godine zaposlilo ruskog prevoditelja koji je rijetko prevodio na poljski. Predsjednik je tako na poljskom izrekao stvari poput „kada sam odustao od Sjedinjenih Američkih Država“ umjesto „kada sam otišao iz Sjedinjenih Američkih Država“ i „vaše žudnje za budućnosti“ umjesto „vaše želje za budućnost.“ Ovakav prijevod srećom nije uzrokovao ozbiljne posljedice, ali nije ni izazvao reakciju kakvu je predsjednik Carter htio ili očekivao. Ovo je samo jedan od mnogih primjera zašto prevoditelj treba poznavati oba jezika i obje kulture, upravo kako bi se izbjegli ovakvi nesporazumi.
S druge strane treba paziti i na riječi i izraze koji se ne mogu prilagoditi u ciljnom jeziku jer je u nekim situacijama najbitnije doslovno značenje, a ne poruka. Tako će se primjerice kada se govori o događanjima u Americi, rezidencija američkog predsjednika „White House“ prevesti kao Bijela kuća, a ne kao Pantovčak. Prilikom prevođenja dokumenata prevoditelj neće istraživati koja institucija u ciljnom jeziku i kulturi po ovlastima odgovara instituciji u izvornom jeziku i kulturi nego će ju prevesti onako kako piše. Također, ako se primjerice prevodi turistička brošura u kojoj je bitno reklamirati izvornu kulturu, to se mora poštovati.
Kada prevoditelj zaprimi tekst koji treba prevesti, on prvo sam mora odlučiti koliko je u određenom tekstu bitan kulturni okvir. Kao što smo vidjeli kultura se nikada ne može sto posto uvažiti, ali ni zanemariti u potpunosti. Uloga je prevoditelja odrediti u kojoj će mjeri kulturu u određenom tekstu uzeti u obzir, a da to zvuči prirodno, da sve bude potpuno jasno i da se pri tome nitko ne uvrijedi. Kako bi to mogao učiniti od ključne je važnosti da prevoditelj uz oba jezika bude upoznat i s obje kulture.
Izvori:
https://www.kwintessential.co.uk/blog/translation/cultural-considerations-language-translation/
https://www.ulatus.com/translation-blog/the-importance-of-culture-in-translation/
http://translationjournal.net/journal/19culture2.htm
https://www.vengaglobal.com/blog/transform-cultural-references-headache-masterpiece/
